duhovna vizija

Put buđenja vlastite božanske iskre

Falco Tarassaco
Tko je bio Falco?

Osnivač, inspiracija i prvenstveno drug na putovanju

Falco Tarassaco je za Damanhurce bio drug na putovanju koji je poznavao put, ali i senzitivac, filozof i učitelj koji je znao kako biti posrednik između nas i velikih znanja čovječanstva skrivenih u naborima svemira. Njegova duhovna vizija davala je veliku važnost djelovanju i realizaciji praktičnih ciljeva – i stoga su nastale zajednice, Hramovi i mnoge damanhurske aktivnosti – kao način produbljivanja znanja o samima sebi i životu, sve do dosezanja božanske iskre koja boravi u svakom pojedincu i koja ga spaja s božanskom dušom svemira. Duhovni put koji je on kreirao – Škola Meditacije – zasniva se na suočavanju s drugima, na potrazi za dijalogom sa silama koje nastanjuju svemir, na razvoju osobne senzibilnosti i na odgovornosti u odnosu na vlastite izbore. Uvijek je podsjećao da ne smijemo zaboraviti na humor; da bismo dosegli važne stvari potrebno je moći vidjeti i humorističnu stranu.
Za one koji su ga upoznali kao iscjelitelja, umjetnika, vizionara, Falco je jednostavno bio čovjek izvan uobičajenog, iznimno znatiželjan, kreativan, duboko human.
Njegovi poticaji za stvaranje Damanhura bili su snažni i maštoviti kako bi se ova duhovna avantura živjela bez iskušenja da se pretvori u religiju ukrućenu dogmama; to je teren na kojem Damanhurci dan za danom nastavljaju uzgajati zajednički San koji su s njim započeli.
Najbolji način za prenošenje suštine njegove poruke je da se nada u jednu bolju stvarnost nastavi graditi s osmijehom i optimizmom koji omogućuje da se iz svake situacije - čak i najteže, kao što je uvijek podsjećao - izdvoji ono najbolje…

Njegova poruka

Poruka ljubavi, znanja i jedinstva s drugima

Falco Tarassaco je slao poruku ljubavi, osobnog rasta i solidarnosti među ljudima. Njegova karizma je karizma čovjeka koji je snažno vjerovao u vlastitu misiju i koji je bio sposoban posvetiti joj se energično i s golemom dosljednošću. Onkraj njegova osmijeha, žive i okretne inteligencije i nepresušnih ideja uvijek je ostavljao dojam sposobnosti da ostane koncentriran na damanhurski San, kojemu je posvetio čitavu svoju energiju. Ta apsolutna posvećenost često je kreirala odjek u onima koji su ušli u kontakt s njime: zaraznost njegove vitalnosti, želje za djelovanjem i realizacijom novog svijeta bila je neizbježna.
Bio je i veliki stvaratelj priča, mitova i emotivnih slika koje služe za objašnjavanje dubokih istina, kao na primjer:
* daleka točka u vremenu iz koje je izvanzemaljac poslan na Zemlju kako bi “odvojio razine” i ponovo stvorio ravnotežu na planetu;
* Primordijalno Božanstvo koje se, poput ogledala, razbije na sitne komadiće kako bi ušlo u svaki postojeći oblik našeg svemira;
* kafić “Četiri sekunde” u kojem se susreću zakoni i daju život svemiru.
To su sve epizode jedne epske priče o svijetu i životu u kojem se isprepliću ezoterija, filozofija, tradicija i želja za obnovom iz kojih proizlazi iskustvo Damanhura.

Biografija

Talenti čudnog dječaka, ljubitelja istraživanja

Priča o Falcu Tarassacu priča je o čovjeku koji je snažno vjerovao u vlastite snove, toliko da je zarazio i druge, dajući priliku i njima da sanjaju. 
To je priča o čovjeku koji je uvijek bio korak ispred: rodio se 1950. u Balangeru, okolici Torina, od majke Dovillie i oca Giovannia. Od malih nogu pokazuje neuobičajene sposobnosti: drugovima uklanja bol kod ozljeda, začinjuje njihove igre vizijama i čudesima – što neke prijatelje, a ponekad i same roditelje plaši – i neprekidno eksperimentira postojanje i međudjelovanje zakona prirode i onih nadnaravnih, kao što je sam ispričao u “Pričama jednog Alkemičara”.  1967. Izdaje svoju prvu knjigu, “Poezije mojih 16 godina”, čiji nastavak slijedi 1968.g.  “Ljetopisi mog samoubojstva”. 1969. traži i dobiva od Suda za mladež priznanje punoljetnosti, koje bi po pravilu trebao dobiti tek za dvije godine. Iste godine se ženi i iz prvog braka rađaju se Valeria i Adriano. Treća kćerka, Laene, doći će 2001.g. Prilikom otvaranja agencije za osiguranja bio je najmlađi broker u Italiji. 
Strast za istraživanjem brzo ga dovodi do toga da napušta prvi posao kako bi se u potpunosti posvetio proučavanju energija bioradijacije i paranormalnih fenomena.
Kada je sa dvadeset i pet godina, zajedno s nekoliko prijatelja, osnovao Centar Horus u Torinu već je poznat kao pranoterapeut, parapsiholog, senzitivac i hipnotizer i putuje Italijom, s konferencije na konferenciju, s onima koji će biti suosnivači Damanhura. 
Ispričat će im ono što osjeća da je njegova misija: stvoriti duhovno društvo koje se temelji na istraživanju i radu, gdje žene i muškarci eksperimentiraju novu ravnotežu među ljudima, božanskim i prirodnim silama.
Od osnivanja Centra Horus nadalje Falcov život se odvija paralelno sa životom Damanhura: 1977. ideja o Zajednici i kupovanje terena u visokom Canaveseu, a u prosincu 1979. inauguracija prve Zajednice. 1983. daje inicijativu nazvanu “Igra Života”, zasnovanu na unutarnjoj obnovi ljudi unutar koje Damanhurci mogu dobiti životinjsko ime; tako on postaje Falco. Damanhur broji već nekoliko stotina članova kada, 1992. ured tužitelja u Ivrei otkriva veliku tajnu: podzemne Hramove. Slijede četiri godine intenzivne političke i pravne bitke koja će završiti 1996. legalizacijom Hramova Čovječanstva. 
Od tog trenutka Damanhur je poznat na međunarodnoj sceni zahvaljujući upravo Hramovima, koji postaju odredište znatiželjnika, istraživača, umjetnika; Hramovi Čovječanstva prenose poruku Damanhura kao eko-društva koje je sposobno pomiriti metafizičke aspiracije s političkim aktivnostima, poslanjem solidarnosti i proizvodnim djelatnostima, originalnim obrazovnim uslugama, najmodernijim zdravstvenim strukturama i mnogim drugim stvarima. Lik Falca nalazi se u osnovi svega toga: osobno će se angažirati u očuvanju Hramova bez preuzimanja bilo koje odlučujuće uloge u direktnom upravljanju Damanhurom; preferirao je održati ulogu duhovnog vođe te proširivati istraživanja u polju Selfika i ljudskog potencijala.
Njegova umjetnička karijera započela je osamdesetih godina stvaranjem Selfičkog slikarstva, tehnike povezane s drevnom disciplinom koja omogućuje korištenje oblika “inteligentnih energija” sposobnih da uđu u harmoničnu interakciju s okolinom i s onima koji ju koriste. U dugim nazivima koji prate svaku sliku Falco otkriva poetsku žicu svojih prvih godina. Njegove slike su izložene u mnogim gradovima u Italiji i svijetu, između ostalih u Moskvi, Londonu, Zürichu, Berlinu, Tokiju i San Francisku.
Od početka devedesetih sve više se posvećuje vlastitim istraživanjima u polju Duhovne fizike o kojima vodi intenzivni dijalog s Damanhurcima kroz susrete četvrtkom navečer, koje neprekidno vodi od 1988. sve do nekoliko dana prije smrti, u lipnju 2013.