Sveti jezik, kojeg je donio Falco Tarassaco, oblik je jezika koji se temelji na fonetskom izgovoru, ideogramatičkim simbolima i pokretima. Prema Falcovom učenju, taj arhetipski jezik potječe iz ere kad je čovječanstvo imalo moć nad dubokim značenjem i vrijednostima života. U jednoj mitskoj interpretaciji tim Svetim jezikom su ljudi govorili prije Babilona, kako je zapisano u Knjizi Postanka u Bibliji.

Svaki pojam u Svetom jeziku se izražava u tri oblika koji imaju isto značenje: kao ideogram, izgovorena riječ i pokret u Svetom plesu. Jezik se može napisati, nacrtati, izreći, otpjevati i otplesati.

U Damanhuru gdje se proučava taj jezik, obilno ga se koristi za komponiranje pjesama. Također je korišten i kao dekorativni element u dvoranama Hramova Čovječanstva i drugim molitvenim dvoranama na teritoriju Damanhura. Sveti ples je često dio ritualnih proslava i također je prisutan u društvenim plesovima.

Mnogi simboli u damanhurskom Svetom jeziku, ili drugim sličnim svetim jezicima mogu se naći tragajući za raznim prastarim abecedama, što potvrđuje Falcovu poruku o pradavnom porijeklu tog jezika.