Damanhur je uvijek investirao u samodostatnost. Već od početka osamdesetih, kada još nije postojao sustav odvajanja otpada, Damanhurci su ga već prakticirali nastojeći reciklirati sve što je moguće i izbjeći unošenje plastičnih i štetnih materijala na teritorij.U to vrijeme su sa kompostnim otpadom stvarali eksperimentalne bojlere za toplu sanitarnu vodu. Prvi solarni kolektor napravljen je od starog satelitskog tanjura. Eksperimenti prvih godina pokazali su se jako korisnima u idućim godinama, kada su se Damanhurci upustili u realizaciju postrojenja obnovljive energije i zelene gadnje.1985./86. radili su na eksperimentu “Toplo ulje”, izmjenjivalo se po pet osoba: svi Damanhurci su godinu dana živjeli u kolibi u planini u klimi apsolutne samodostatnosti, hraneći se samo onim što su mogli organski proizvesti ili razmijeniti, krećući se pješice ili biciklom, noseći odjeću koju su sami istkali i cipele koje su sami napravili, proizvodeći električnu energiju na dinamu ili pedalu za par lampica koje su koristili.“Toplo ulje” je otad postalo ime damanhurskog projekta u cijelosti posvećenog samodostatnosti prehrane, prostora za život, proizvodnje u znaku prirodnosti i valorizacije resursa iz okoline.Drugi projekt rođen istih godina, “Radimo za proljeće”, potiče nastanak mnogih malih obrta okrenutih realizaciji lanaca aktivnosti koji su u stanju međusobno se podržavati. Današnji damanhurski ekonomski model, koji pomiruje samodostatnost, radnu etiku i dobit inspirira se istim konceptima, premda su se u četrdeset godina od njegovog utemeljenja i Damanhur i broj njegovih poduzeća znatno povećali.