Pojam stvaranja izvorne kulture možda se ne čini tako konkretnom primjenom održivosti poput, primjerice, uzgoja organske hrane, ali u Damanhuru nastojimo "svaku akciju učiniti pjesničkom" a "svaku poeziju konkretnom." Tako smo, malo po malo, stvorili izvorne mitove koje je na početku predložio Falco, zatim su ih mnogi  Damanhurci razvili u kazališne predstave, glazbene kompozicije i druge oblike izražavanja. Uloge kreatora/producenta i publike se izmjenjuju: ima onih koji pišu, onih koji slikaju, onih koji plješću. Tu su i kritičari, i oni koji glume u predstavi, oni koji pružaju inspiraciju i oni koji ju prevode. To su isti ljudi u različitim ulogama, ovisno o tome radi li se o kazalištu, glazbi, slikarstvu i tako dalje. Kultura nije samo za intelektualce i umjetnost nije samo za znalce; obje su omiljene jer stvaraju zaplet i pletu niti niz koje teku ideali i zajedničke vrijednosti.
Čak nas i običaj ukrašavanja i oslikavanja vanjskih zidova naših zgrada i kuća cvijećem, biljkama i životinjama podsjeća na važnost ekosistema u koji smo uronjeni. To je, kao i svi ostali naši poduhvati kao zajednice, odgovor na želju za kolektivni identitet kojeg dijelimo kroz bezvremensku jednostavnost dobre priče.
Jesu li neke od naših kolektivnih priča slike novog svijeta u stvaranju? Naši nasljednici će biti suci, ali ako pitate nas, odgovor će zasigurno biti "da".