Samodostatnost se u Damanhuru vrednuje iz kulturne perspektive. S te točke gledišta, početak svakog umjetničkog puta treba uvijek biti temeljen na osobnom instinktu i sposobnosti da se “uči kroz rad” te da se, jednom kad se otvori kanal inspiracije, brine samo o tehničkoj strani. Prema tome, umjetnik treba voditi instinkt.Drugi ključni element je sposobnost da se radi u grupama. Slikanje i kiparstvo su uglavnom slični izrazi, kako u njihovom konceptu tako i u stvaranju, te se u njihovoj izradi izmjenjuju različite ruke. To se događa i u glazbi i u kazalištu; stoga rijetko viđamo standup priredbe ili solo nastupe.Umjetnik se promatra kao medij za ljude. Slikar, pisac ili kipar je onaj tko zna kako kanalizirati inspiraciju koja stiže od svih Damanhuraca – koji spremno daje svoje ruke, znanje i glas takvoj kolektivnoj kreaciji. Zbog toga umjetnički rad koji se stvara postaje dio zajedničkog identiteta, u kojem svaki Damanhurac prepoznaje dio sebe.Kako je granica koja određuje umjetnost vrlo tanka, posebno u situaciji u kojoj se nalazi Damanhur, gdje je svako polje područje eksperimentiranja i duhovnog promišljanja, Damanhurci umjetnost smatraju sveprisutnim kreativnim načinom života. Stoga smo razvili originalne izričaje na raznim područjima, od umjetnosti uljepšavanja i oblačenja do zlatarstva, nakita i mnogih drugih stvari.