Umjetnost i stvaralaštvo

U Damanhuru svatko otkriva da je umjetnik

Umjetnost naroda
Umjetnost

Umjetnost za ponovno rođenje čovječanstva

Damanhurski umjetnici koji stvaraju slike, vitraje, mozaike i skulpture često rade zajedno na istom djelu. Radi toga su razvili sposobnost zajedničkog rada na istom djelu, isto kao što su to činili umjetnici u renesansnim radionicama. Mi volimo Renesansu i njezin koncept univerzalnog pojedinca: dijelom znanstvenik, dijelom umjetnik, dijelom političar i dijelom filozof. Isto tako, svaki damanhurski umjetnik razvija svoje vlastito područje osobnog istraživanja, kojeg onda manifestira u radu iskazujući svoj vlastiti jedinstven umjetnički senzibilitet. Damanhurska kiparska radionica započela je radom 1983., kada je vješti keramičar iz Toscane poveo mnoge voljne učenike u stvaranje prvih skulptura. Tim skulpturama su nedostajale proporcije savršenog zlatnog reza, ali entuzijazam koji se stvorio kroz ta rana iskustva, razvio je današnju umjetničku radionicu gdje se stvaraju vrlo lijepi radovi u keramici i “mladom kamenu”(vapnenac). Danas ta djela cijene i građani i posjetitelji. Gotovo svi Damanhurci su uključeni u kazalište, pišući ili glumeći u predstavama koje su posvećene vrijednostima i osjećajima koji sažimaju damanhursko iskustvo. Tako se stvaraju zajednički trenuci dubokih emocija u kojima je teško razlučiti tko je više uključen, glumci ili publika.
Damanhurska glazba i damanhurski zbor od 30 članova razvijali su se i transformirali tijekom razdoblja dužeg od 35 godina. Uvijek postoji prostor za različite vrste izričaja, kako funkcionalno tako i stilski. Neke pjesme su, na primjer, više meditativne i introspektivne, dok su druge dinamičnije i ritmičnije. Zajedno izvodimo zborske i solo pjesme, instrumentalnu glazbu, narodne pjesme pa čak i koncerte “među vrstama” kad ljudska bića sviraju glazbu zajedno s biljkama (vidi Muzika biljaka).

Duga, zabavna povijest

Svakodnevna umjetnost kao stalna kreativna igra

Umjetnost je ugrađena u Damanhur. Godine 1978., kada Damanhur još nije bio naseljen, damanhurski su građani već ukrašavali zidove i stropove prve dvorane u Hramovima čovječanstva. U to su vrijeme bile osnovane prve radionice za vitraje, mozaik i slikarstvo.
Otad su umjetničke radionice igrale važnu ulogu u razvoju Hramova. Mnogi damanhurski građani su, eksperimentirajući sa svojim talentima, malo pomalo izgradili stil koji sada oplemenjuje različite dvorane Hrama. U međuvremenu, prva kazališna družina zajednice postavila je prvu kratku predstavu inspiriranu damanhurskim principima i vrijednostima.
Godina 1983. je ključna: Igra Života i Viaggio/putovanje revolucioniraju način života u Damanhuru te mnoge velike i male umjetničke radionice počinju proizvoditi predmete za svakodnevnu uporabu - namještaj, tekstil, odjeću i obuću – s namjerom da stvore originalni stil koji će karakterizirati svakodnevni život.
Borba umjetnosti je događaj koji na najbolji način predstavlja duh koji sve Damanhurce čini umjetnicima. Taj događaj se zbio nekoliko puta tijekom osamdesetih. Svi građani bili su podijeljeni u timove natječući se u kreativnom stvaranju umjetničkih djela. Ta ostvarenja su zatim postala važan dio umjetničkog nasljeđa zajednice; ona se sada nalaze na raznim područjima damanhurskog teritorija. Borba umjetnosti je “borba” koja ne rezultira razaranjem; upravo suprotno, ona gradi stvari u kojima će svi uživati, te u njoj mogu također sudjelovati i prijatelji i gosti.
Ova vrsta natjecanja nudi poruku mira, radosti i inspiracije, dajući priliku istraživanju i traganju za umjetničkim potencijalom na zabavan i kreativan način.